Preskoči na glavni sadržaj

Ray Bradbury: Fahrenheit 451

Potpuno mi je jasno zašto ovu knjigu smatraju
savremenim klasikom. Knjiga čija je tema aktuelna
možda i više nego u svoje vrijeme, spaljivanje i
uništavanje knjiga i kuća u kojima se knjige nalaze.

 No, sam problem, kako ga i autor Bradbury pojašnjava,
nije posjedovanje već čitanje knjiga. Knjige nisu opasne
ako samo tako stoje kao beskorisni objekti na koje
prašina pada postajući tako ne-knjige. Opasne su samo
onda kada bivaju čitane, kada bezbrojni univerzumi ideja
poteku našim umovima. Tada, istina, postajemo
smrtonosni, besmrtni, ubojice jer jedino piće vječnosti
koje nam zaista daje dah onostranog jesu knjige.

 Povedi me, Montag! Povedi sa sobom daleko od svijeta
gdje TV-zidovi ispiru mozgove, daleko od svijeta gdje se
dan-noć puštaju sapunice, epizode i riječi, riječi, riječi,
mnogo riječi bez značenja i smisla. Budimo izgnanici od
takvog naroda, bježimo da čitamo Shawa, Shakespearea, Platona, Ortega y Gasseta...

 Jer, ne morate ljudima uništiti vladu, banku da bi oni
izgubili svoje vlastito ja. Oduzmite im moć mišljenja,
oduzmite im ideje, zabranite im knjige i učinili ste
posao. Izgubili su smisao i razgovor, izgubili su
sugovornike ostajući tako sami u pustom svijetu bez
svrhe i poante.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Dževad Karahasan: Šahrijarov prsten

Valjda i dolazimo na svijet jedni radi drugih. Jedni od drugih. Jedni za druge i jedni drugima. "Šahrijarov prsten" onaj je arhetip knjige iz kojeg bismo mogli beskrajno crpiti i apstrahirati citate, misli, ideje, naravoučenija a ipak nikad ne bismo došli do onog temeljnog i najdubljeg sedimenta. Karahasanove knjige su i inače, kako ih on naziva, razgovori, a ova je tipičan primjer takve. Kroz razgovor sa čitaocem raskriva se kriptičnost alteriteta, razumijevanje i odnos prema Drugome, razumijevanje sebe kroz Drugoga, te cjelovitost i smisao egzistencije u geografskom toposu na kom smo smješteni. Na jednom mjestu Karahasan kaže da je temeljna bosanska potreba - potreba za odlaskom. Da li je to zaista tako? Ili pak, kroz kontekstualizaciju romana koji tretira ratno Sarajevo, Sarajevo ponad kojeg prolijeću neprijateljski avioni, uviđamo da je jedini pronalazak  sebe i svojega bio izvan dosega poznatog i svojega. Tu dolazimo do simbola koji opkružuje knjigu...
Objavi komentar
Pročitajte više

Dževad Karahasan: Sara i Serafina

Za razliku od njegovih poznatih romana Istočni divan i Šahrijarov prsten , Karahasan nas izvlači iz te složene strukture zavaravajući nas naizglednom jednostavošću priče o Sari, odnosno Serafini. U ovom romanu nema složenosti pripovjednih tokova, nema preplitanja mnoštva književnih tehnika, štaviše, autor se ne hvata u koštac sa mnogo tema (koje inače izvrsno obradi), već on ponire u našeg naratora, tako bliskog njemu, njegovom razmišljanju i digresijama ujedno dopuštajući čitaocu da iz vizure jednog profesora osmotri stvarnost i njeno pounutrenje iz takve perspektive. S druge strane, imamo nekoliko upečatljivih i nezaboravnih likova, Saru/Serafinu, Dubravka, a zatim i seriju ne manje važnih ali kroz knjigu ne toliko iskrsavajućih: Antonija, Kenan, H., Dervo... Svi oni grade i pletu mrežu ljudskih odnosa nerazmrsivu i površno motreći, teško shvatljivu. Radnja smještena u ratno i opkoljeno Sarajevo omogućava likovima da njihovo kretanje kroz te kozmičke dimenzije te...
Objavi komentar
Pročitajte više

Chinua Achebe: Sve se raspada

Sve se raspada u vama nakon čitanja ove knjige. Roman Chinue Achebea prikazuje bolje nego li bilo kakva povijest Afrike, historija Nigerije, geneza Igbo/Ibo naroda unutarnje raslojavanje plemenskih zakona, moralnih kodeksa, uvjerenja i ljudskog Ja. Kroz neobično interesantnu strukturu romana, na površinu biva iznjedren jedan itekako važan narativ - onaj koji objašnjava na koji je način uspostavljen i podešen život unutar jednog plemena, unutar jednog naroda o kojem jako malo znamo. Saznajemo smisao života, božanstva koja oni svetkuju, mitološku dimenziju duboko inkorporiranu u njihovo unutarnje kolektivno biće. Pritom, možemo primijetiti da se ambicije i konačni ciljevi čovjeka dalekog od civilizacijskih dostignuća, tehnološki prosperitetnog doba ne razlikuje umnogome od čovjeka koji živi za dan, za titulu, za slavu, za moć. Zapravo, ovi ljudi su samo otvoreni u pogledu toga što žele postići i načina na koji čine stvari. Kad onda počinje taj raspad iz samog naslova...
Objavi komentar
Pročitajte više