Sve se raspada u vama nakon čitanja ove knjige.
Roman Chinue Achebea prikazuje bolje nego li bilo
kakva povijest Afrike, historija Nigerije, geneza Igbo/Ibo
naroda unutarnje raslojavanje plemenskih zakona,
moralnih kodeksa, uvjerenja i ljudskog Ja. Kroz
neobično interesantnu strukturu romana, na površinu
biva iznjedren jedan itekako važan narativ - onaj koji
objašnjava na koji je način uspostavljen i podešen život
unutar jednog plemena, unutar jednog naroda o kojem
jako malo znamo. Saznajemo smisao života, božanstva
koja oni svetkuju, mitološku dimenziju duboko
inkorporiranu u njihovo unutarnje kolektivno biće.
Pritom, možemo primijetiti da se ambicije i konačni
ciljevi čovjeka dalekog od civilizacijskih dostignuća,
tehnološki prosperitetnog doba ne razlikuje umnogome
od čovjeka koji živi za dan, za titulu, za slavu, za moć.
Zapravo, ovi ljudi su samo otvoreni u pogledu toga što
žele postići i načina na koji čine stvari.
Kad onda počinje taj raspad iz samog naslova?
Onog magnovenja, onog trenutka kad dolaze drugi (ma
ko oni bili) da tim ljudima kažu šta je ispravno
poništavajući sve ono u što oni godinama vjeruju. Kao
neko ko razumije takve procese i tokove (teološki
gledano, i Poslanik islama je došao rušeći sva prethodna
ubjeđenja da ljude izvede iz tmine), i dalje ne mogu
opravdati kolonijalistički modus kojim su činili stvari. U
početku je to bilo pod krinkom blagosti i upoznavanja sa
Drugim i Drugačijim a onda prerasta u kontrolu nad tim
ljudima i otimanje onoga što je imanentno njihovo.
To dovodi do kulminacije u vidu srozavanja u duševni
ponor jednog čovjeka na mikroplanu, a na makroplanu
su posljedice svim onima koji išta znaju o skorijoj
povijesti poznate.
Obavezno čitati.
Roman Chinue Achebea prikazuje bolje nego li bilo
kakva povijest Afrike, historija Nigerije, geneza Igbo/Ibo
naroda unutarnje raslojavanje plemenskih zakona,
moralnih kodeksa, uvjerenja i ljudskog Ja. Kroz
neobično interesantnu strukturu romana, na površinu
biva iznjedren jedan itekako važan narativ - onaj koji
objašnjava na koji je način uspostavljen i podešen život
unutar jednog plemena, unutar jednog naroda o kojem
jako malo znamo. Saznajemo smisao života, božanstva
koja oni svetkuju, mitološku dimenziju duboko
inkorporiranu u njihovo unutarnje kolektivno biće.
Pritom, možemo primijetiti da se ambicije i konačni
ciljevi čovjeka dalekog od civilizacijskih dostignuća,
tehnološki prosperitetnog doba ne razlikuje umnogome
od čovjeka koji živi za dan, za titulu, za slavu, za moć.
Zapravo, ovi ljudi su samo otvoreni u pogledu toga što
žele postići i načina na koji čine stvari.
Kad onda počinje taj raspad iz samog naslova?
Onog magnovenja, onog trenutka kad dolaze drugi (ma
ko oni bili) da tim ljudima kažu šta je ispravno
poništavajući sve ono u što oni godinama vjeruju. Kao
neko ko razumije takve procese i tokove (teološki
gledano, i Poslanik islama je došao rušeći sva prethodna
ubjeđenja da ljude izvede iz tmine), i dalje ne mogu
opravdati kolonijalistički modus kojim su činili stvari. U
početku je to bilo pod krinkom blagosti i upoznavanja sa
Drugim i Drugačijim a onda prerasta u kontrolu nad tim
ljudima i otimanje onoga što je imanentno njihovo.
To dovodi do kulminacije u vidu srozavanja u duševni
ponor jednog čovjeka na mikroplanu, a na makroplanu
su posljedice svim onima koji išta znaju o skorijoj
povijesti poznate.
Obavezno čitati.
Primjedbe
Objavi komentar