Preskoči na glavni sadržaj

Jostein Gaarder: Vita Brevis

... postoji jedan Bog ljubavi koji nas je stvorio ovde na
svetu da bismo živeli u svetu.

Ciceron kaže da je ispovediti se lek za onoga ko je
grešio.

Život je tako kratak (lat. Vita brevis).

Kroz ovo kratko djelo pisano u nekoj feljtonskoj, ili čak
epistolarnoj formi, Gorder nas vodi kroz stvarno/fiktivno
pismo Florije Emilije kršćanskom svecu Aureliju
Augustinu koji u svojim Ispovestima spominje da je
izvjestan broj godina svog života proveo u vanbračnoj
ljubavi sa ženom, ali ne detaljiše o tome, jer se fokusira
na spasenje sopstvene duše.

Upravo ta žena odgovara spomenutom čovjeku pismom
(tj. ovom knjigom - Codex floriae) u kojem

argumentovano i slojevito ali koncizno pokazuje neutemeljenost Aurelijevih stavova i logike.
Još važnije, ova knjiga nam pruža uvid u jedan povijesni
kontekst koji razgolićava stereotip koji se formira ne
znajući mnogo o nečijem životu već samo ono što nam
se javno nudi. Na koncu, svi smo mi ljudi.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Dževad Karahasan: Šahrijarov prsten

Valjda i dolazimo na svijet jedni radi drugih. Jedni od drugih. Jedni za druge i jedni drugima. "Šahrijarov prsten" onaj je arhetip knjige iz kojeg bismo mogli beskrajno crpiti i apstrahirati citate, misli, ideje, naravoučenija a ipak nikad ne bismo došli do onog temeljnog i najdubljeg sedimenta. Karahasanove knjige su i inače, kako ih on naziva, razgovori, a ova je tipičan primjer takve. Kroz razgovor sa čitaocem raskriva se kriptičnost alteriteta, razumijevanje i odnos prema Drugome, razumijevanje sebe kroz Drugoga, te cjelovitost i smisao egzistencije u geografskom toposu na kom smo smješteni. Na jednom mjestu Karahasan kaže da je temeljna bosanska potreba - potreba za odlaskom. Da li je to zaista tako? Ili pak, kroz kontekstualizaciju romana koji tretira ratno Sarajevo, Sarajevo ponad kojeg prolijeću neprijateljski avioni, uviđamo da je jedini pronalazak  sebe i svojega bio izvan dosega poznatog i svojega. Tu dolazimo do simbola koji opkružuje knjigu...

Dževad Karahasan: Sara i Serafina

Za razliku od njegovih poznatih romana Istočni divan i Šahrijarov prsten , Karahasan nas izvlači iz te složene strukture zavaravajući nas naizglednom jednostavošću priče o Sari, odnosno Serafini. U ovom romanu nema složenosti pripovjednih tokova, nema preplitanja mnoštva književnih tehnika, štaviše, autor se ne hvata u koštac sa mnogo tema (koje inače izvrsno obradi), već on ponire u našeg naratora, tako bliskog njemu, njegovom razmišljanju i digresijama ujedno dopuštajući čitaocu da iz vizure jednog profesora osmotri stvarnost i njeno pounutrenje iz takve perspektive. S druge strane, imamo nekoliko upečatljivih i nezaboravnih likova, Saru/Serafinu, Dubravka, a zatim i seriju ne manje važnih ali kroz knjigu ne toliko iskrsavajućih: Antonija, Kenan, H., Dervo... Svi oni grade i pletu mrežu ljudskih odnosa nerazmrsivu i površno motreći, teško shvatljivu. Radnja smještena u ratno i opkoljeno Sarajevo omogućava likovima da njihovo kretanje kroz te kozmičke dimenzije te...

Chinua Achebe: Sve se raspada

Sve se raspada u vama nakon čitanja ove knjige. Roman Chinue Achebea prikazuje bolje nego li bilo kakva povijest Afrike, historija Nigerije, geneza Igbo/Ibo naroda unutarnje raslojavanje plemenskih zakona, moralnih kodeksa, uvjerenja i ljudskog Ja. Kroz neobično interesantnu strukturu romana, na površinu biva iznjedren jedan itekako važan narativ - onaj koji objašnjava na koji je način uspostavljen i podešen život unutar jednog plemena, unutar jednog naroda o kojem jako malo znamo. Saznajemo smisao života, božanstva koja oni svetkuju, mitološku dimenziju duboko inkorporiranu u njihovo unutarnje kolektivno biće. Pritom, možemo primijetiti da se ambicije i konačni ciljevi čovjeka dalekog od civilizacijskih dostignuća, tehnološki prosperitetnog doba ne razlikuje umnogome od čovjeka koji živi za dan, za titulu, za slavu, za moć. Zapravo, ovi ljudi su samo otvoreni u pogledu toga što žele postići i načina na koji čine stvari. Kad onda počinje taj raspad iz samog naslova...