Sjajna knjiga iz pera ispolinskog autora. Ne znam kako o
ovoj knjizi govoriti objektivno-kritički kad sam kroz ove
lične eseje, intimne priče Saše Hemona proživio
subjektivnu ekstazu. Iako običavam vaditi neke
upečatljive citate kad svršim s čitanjem neke knjige, sad
to ne činim. Napisat ću po sjećanju, odnosno
parafrazirati meni tako jaku misao koja je ostala negdje u
meni ugravirana i upečatljiva a to je da je ljubav
pronalaženje zajedničkog viđenja stvarnosti.
Zar to nije ljubav? Zar to i nije ona poetička ljubav o
kojoj i Kundera govori? Subjektivno traženje odraza
sebe u nekome drugome, vječni ideal kome se teži,
poetski jer je nemoguć, ali ideal jer je ostvariv. Hemon
se šeće kroz bosanski autohtoni, ustaljeni jezik
sklapajući mozaik svojih sjećanja i uspomena pritom ga
stavljajući u širi kontekst pojavne stvarnosti pokatkad
propitujući metafizička pitanja.
Njegov odlazak u Ameriku, Chicago, prolazak kroz rat
njegovog prijatelja Vebe koji se susretao sa svojim ocem
na Silosu, manični i frenetični ekscesi Ljube, genijalca iz
srednje, upoznavanje L. da bi shvatio da to nije ona
sudbonosna ljubav, djetinjstvo i adolescentske godine u
Sarajevu, odlazak na Jahorinu da bi čitao knjige sa
svojim psom Mekom, na koncu pronalaženje one prave
ljubavi života vrijedne sa kojom doživljava najteže
iskušenje - gubitak djeteta, sve su to slike koje ostaju
negdje iza očnih kapaka kad oči sklopite. Ostaje snaga i
portret jednog života obojenog svakojakim iskustvima
iskreno, otvoreno i hrabro izloženim u ovoj knjizi.
Vratim ti se nekad, Saša. Možda opet ovoj knjizi, a
možda nekoj drugoj. Kupio si me.
ovoj knjizi govoriti objektivno-kritički kad sam kroz ove
lične eseje, intimne priče Saše Hemona proživio
subjektivnu ekstazu. Iako običavam vaditi neke
upečatljive citate kad svršim s čitanjem neke knjige, sad
to ne činim. Napisat ću po sjećanju, odnosno
parafrazirati meni tako jaku misao koja je ostala negdje u
meni ugravirana i upečatljiva a to je da je ljubav
pronalaženje zajedničkog viđenja stvarnosti.
Zar to nije ljubav? Zar to i nije ona poetička ljubav o
kojoj i Kundera govori? Subjektivno traženje odraza
sebe u nekome drugome, vječni ideal kome se teži,
poetski jer je nemoguć, ali ideal jer je ostvariv. Hemon
se šeće kroz bosanski autohtoni, ustaljeni jezik
sklapajući mozaik svojih sjećanja i uspomena pritom ga
stavljajući u širi kontekst pojavne stvarnosti pokatkad
propitujući metafizička pitanja.
Njegov odlazak u Ameriku, Chicago, prolazak kroz rat
njegovog prijatelja Vebe koji se susretao sa svojim ocem
na Silosu, manični i frenetični ekscesi Ljube, genijalca iz
srednje, upoznavanje L. da bi shvatio da to nije ona
sudbonosna ljubav, djetinjstvo i adolescentske godine u
Sarajevu, odlazak na Jahorinu da bi čitao knjige sa
svojim psom Mekom, na koncu pronalaženje one prave
ljubavi života vrijedne sa kojom doživljava najteže
iskušenje - gubitak djeteta, sve su to slike koje ostaju
negdje iza očnih kapaka kad oči sklopite. Ostaje snaga i
portret jednog života obojenog svakojakim iskustvima
iskreno, otvoreno i hrabro izloženim u ovoj knjizi.
Vratim ti se nekad, Saša. Možda opet ovoj knjizi, a
možda nekoj drugoj. Kupio si me.
Primjedbe
Objavi komentar